U posljednje vrijeme popularna pjevačica narodne muzike Nada Topčagić opet je na naslovnim stranama printanih medija,ali i na regionalnim portalima. Razlog za to je , da joj je mama živjela u prikolici,te da je promjenila vjeru, jer je kao Srpkinja dobila sve u karijeri.
Kontaktirali smo Nadu Točagić,koja je po pitanju svega toga bila veoma kratka u svojoj izjavi:
„ Ma, kakvu izjavu, o čemu? Neka svako izmišlja i piše šta hoće. Mene takve gluposti uopšte ne interesuju. Eto, čujem da pišu i da sam vjeru promjenila?! Ja zaista ne znam kako se vjera mjenja, voljela bih da mi to neko objasni?“
Na konstataciju da joj ni nakon toliko godina nastup u Vukovaru tokom rata nije oprošten , Nada je izjavila:
„Vukovar je moja bolna rana. Ne znajući gdje idem, ne znajući gdje me vode,mojim tadašnjim dolaskom u Vukovar u jeku najveće opasnosti, ja sam izgubila sve ono što sam godinama gradila, mislim na moju karijeru u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ja od tada više nikada nisam zapjevala u Bosni i Hrvatskoj. Ja sam rođena u BiH u Modriči, odrasla u Slavoniji u Hrvatskoj,a živjela sam u Srbiji u Beogradu. Pozvali su me, strpali me u autobus. Nisam smjela ništa da kažem, jer kako rekoh porijeklom sam Bosanka,a vremena su bila opasna. Tek negdje na polovini puta su nam rekli da idemo ka Vukovaru. Mene i dan danas prati taj Vukovar, kad god je godišnjica Vukovara ja sam u Hrvatskoj najveći zlikovac. Tek kad sam tamo došla, mene je uhvatila takva panika,a nisam mogla nazad. Era je počeo da plače, da bježi,a oni ga vraćaju pod oružjem. Kada sam počela da pjevam moje velike hitove, neko meni u tom momentu, stavlja kokardu na glavu,i od tada je nastao moj životni kolaps. Mnogi su pjevali po trgovima,hvalili se,nosili uniforme,ali njima je oprošteno,ali Nadi Topčagić se ne oprašta. Kao da sam ja pobila ljude u Vukovaru?! Osuđena sam kao najveći ratni zločinac i to je grozno! Ja sam samo bila natjerana na sve to, a braniti se nisam mogla i nisam smjela. To je jedan vruć krompir,a kojeg ja nosim i na glavi i u ustima. Jako mi je žao zbog toga i jako, sam, jako nesretna“.
Bato Šišić
