Prije Disneyjevih šećerastih verzija, bajke su bile prepune krvi, incesta, kanibalizma i smrti
U antičkoj Grčkoj, u 6. stoljeću prije Krista kurtizana imena Rodopis izgubi pletenu cipelu tako što ju odnese orao koji onda s njome preleti Mediteran i ispusti je u krilo egipatskog faraona. On mahnito traži vlasnicu tajanstvene cipele i kada je napokon pronađe, ožene se, i ona postaje njegova suvladarica.
Priču je prvi zapisao grčki povjesničar,zemljopisac i filozof Strabon, a riječ je o, zapravo, preteči bajke o Pepeljugi – ženi koja “nadiđe” svoj položaj u životu te “zaobiđe” određene klasne razlike.
Punih 2.600 godina prije no što je Disney napravio za Oskara nominiran dugometražni crtani film s legendarnom plavom haljinom, miševima i pjesmom “Bibbidi-Bobbidi-Boo” mit i legenda o “Pepeljugi” (samo se tako nije zvala) bio je prisutan diljem svijeta.
Neki povjesničari, pak, tvrde da je originalna Pepeljuga Kineskinja deformiranih stopala. Ye Xian je, kaže priča, bila kći poglavice starješine koji je s njom živio u špilji. Nije imala majku, nego zlu pomajku te manje atraktivnu posestru. Umjesto vile, Ye Xian je imala magične kosti ribe, koje su joj ostvarivale želje.
Kada joj otac naglo umre Ye Xian postaje sluškinja pomajci koja čini sve da u prvi plan gurne Jun-Li. Njih dvije odlaze na slavlje nove godine i ostavljaju Ye Xian koja uz pomoć čarobnih kostiju na festival odlazi u prekrasnoj haljini i zlatnim cipelama koje izgledaju kao riblje ljuske.
Svi su oduševljeni djevojkom no ona se boji da je ne prepoznaju i bježi, a tijekom bijega izgubi cipelicu.
Cipela mijenja vlasnike nekoliko puta, da bi na kraju došle u ruke kralja. On je fasciniran time kako je cipelica sitna (žene su tradicionalno povezivale stopala od ranog djetinjstva, kako ne bi rasla i to se smatralo jako atraktivnim), te je izloži u paviljonu.
Ye Xian s vremenom uspije dobiti audijenciju kod kralja, ispred njega isproba cipelicu te uslijedi ljubav i brak.
Tijekom stoljeća, posebice u Europi, javljaju se stotine verzija iste ili slične priče, koje su stanovnici starog kontinenta dodatno “zakrvavili”.
Prvo ju je zapisao Giambattista Basile iz Napulja, samo što se kod njega zvala Cenerentola po talijanskoj riječi za pepeo (cenere) s kojim je heroina bila vječno zaprljana.
Slično su je prepričali Charles Perrault u “Histoires ou contes du temps passé”, i braća Grimm koji pišu o djevojci čije polusestre odrežu pola svojih stopala kako bi stale u cipelicu, a umjesto vile ili ribljih kostiju heroina ima čarobno stablo.
Čak su i ti pisci malo “očistili” još stariju verziju prije no što su priče zapisali – izbacili su kanibalizam, ubojstvo (koje se pojavljuje i u vijetnamskoj verziji) te incest.
Charles Perrault i njegova Cendrillon udarili su temelje priči koja je, ako to tako možemo reći, najbliža Disneyjevoj šećerastoj bajci – on uvodi bundevu, vilu, i životinje koje pomažu djevojci, a tu su i poznati motivi siromaštva, ljepote, patnje i “uzdizanja” u višu klasu.Nije to jedina klasična bajka čiji počeci sežu daleko i koje su u originalu mnogo krvavije. “Uspavana ljepotica” nije probuđena poljupcem, nego silovana, a njezina su djeca skoro pojedena.
U originalu Carla Collodija, Pinokio ubije cvrčka, uspije navesti Gepetta da završi u zatvoru, a njega na kraju objese na granu stabla gdje se uguši.
Odabranik male sirene oženi se s drugom, a ona se od tuge pretvori u morsku pjenu, ali ne prije nego što im svima pokuša prerezati vratove. Snjeguljica, nakon što kraljica zatraži njezino srce i jetru, pomajku na svojoj svadbi s princom natjera da do smrti pleše u užarenim cipelama.
Ivica i Marica su, zapravo, pokazuju povjesničari, priča koja je nastala jer su roditelji u 14. stoljeću, tijekom velike gladi masovno napuštali svoju djecu.
Originalna se Mulan kući vrati i shvati da joj je otac mrtav, majka se preudala a lokalni vladar želi da mu ona bude konkubina. Mulan počini samoubojstvo. Zlatokosin odabranik bude gurnut s tornja, oslijepi od pada na trnje i takav luta kraljevstvom.
Verzije Crvenkapice također uključuju svašta, od toga da je vuk raskomadao baku te njezino meso i krv rasporedio u boce i posude i dao djevojčici da jede, do toga da je Crvenkapica skinula svu svoju odjeću i ušla u krevet gdje ju je – pojeo vuk.