Riječi koje paraju dušu: Ovo je mala Helena rekla nakon što joj je poslije prve terapije opala kosa

Trpila je jake bolove, ne možete da zamislite kako je nama roditeljima bilo u tim momentima. Gledati svoje dijete u takvim mukama…, prisjetila se u emotivnoj ispovijesti Katarina Gavran, majka zlatokose heroine Helene.

Sada je svemu tome došao kraj, ova prelijepa djevojčica, koja je ujedinila Srbiju i region u borbi protiv opake bolesti, ozdravila je i uskoro se vraća kući, u Srbiju.

Na posljednjoj kontroli na klinici u Parizu, gdje se ova hrabra petogodišnja djevojčica liječila od ljetos, porodici je saopštena najljepša moguća vijest – Helena je sada zdrava!

-Kada su nam saopštili da je Helena zdrava bili smo presrećni, a onda su nam rekli da Helena može da ide kući i da nema ništa više sa bolnicama. E, tu su već krenule suze radosnice! Nismo očekivali to odmah. Tako da se vraćamo kući za desetak dana – presretna je Katarina Gavran, Helenina mama.

Francuski ljekari su zaključili na osnovu Heleninih posljednjih rezultata da mali borac odmah može da napusti bolnicu.

Snimak magnetne rezonace je bio “čist”, a tumoru nije bilo ni traga. Krvna slika joj je takođe bila dobra i pokazivala znake oporavka.

Helena sada po prvi put nakon više od šest mjeseci provedenih po bolnicama i šest hemioterapija može da živi normalan život jedne petogodišnje djevojčice. Da se vrati svom djetinjstvu.

-Prve tri terapije su bile blaže. Odmah joj je opala kosica, ali ona je to podnijela herojski – prisjeća se bolnih trenutaka njena majka.

-Nema veze što mi je kosa opala, porast će, pa ću ponovo biti zlatokosa – bile su tada dirljive riječi ove hrabre djevojčice, piše Blic.

Ono što je bilo najteže, kaže njena majka, to je treća hemioterapija.

-Trpila je jake bolove, a čekale su je još tri jače hemioterapije. Ne možete da zamislite kako je nama roditeljima bilo u tim momentima! Gledati svoje dijete u takvim mukama… – prisjeća se Katarina.

Dok su gledali patnju svog djeteta, bespomoćni da joj u tom trenutku na bilo kakav konkretan način pomognu, Helenini roditelji su smišljali razne načine da joj bar malo skrenu misli.

Helenin tata joj je, tako, stalno kupovao igračke kako bi bar na tren zaboravila na bolove. Na kraju je njena bolnička soba bila dupke puna raznim igračakama.

Svega je bila svjesna

-Ona je stvarno borac! Sve je izdržala mirno. Sve vrijeme je bila svjesna svega. Uvijek je znala šta sme, a šta ne smije i bila je vrlo poslušna. Kao velika u tijelu male djevojčice. Mislim da je ova cijela situacija učinila da naglo sazri – kaže Katarina Gavran dok je mala Helena gledala crtaće sa tatom.

Ovaj mali borac posljednje tri terapije, odnosno tri mjeseca, provela je izolovana u sterilnoj sobi gdje nije imala kontakta ni sa kim osim sa roditeljima i ljekarima. Visokodozne hemioterapije “srozale” su joj krvnu sliku, a imunitet joj praktično nije postojao. I najmanja prehlada mogla joj je tada ugroziti život. Sa ogromnim stresom suočavali su se njeni roditelji.

-Srećom, i dok je ta agonija trajala, u njenoj terapiji se ništa nije menjalo, nije bilo nikakvih odlaganja. Njeno liječenje je išlo po planu i to nas je hrabrilo. Svaki dan sam bila uz nju. Gledala je kako se bori – kaže majka.