Šemsa Suljaković: Ne treba mi hit
Legendarnu Šemsu Suljaković i njenog dragog i iskrenog prijatelja Mirsada Ibrića prije nekoliko dana sreli smo u popularnom okupljalištu mladih „Aquarius“ u Sarajevu, čiji su vlasnici Šemsin sin Almir i njegov dobar prijatelj Alen. Njihov razgovor tekao je opušteno, a odmah se vidjelo da su i dobri prijatelji
Autor: Redakcija
– Ma, bolje nas ne pitajte koliko dugo se znamo, poštujemo i volimo, a kada kažem volimo, tu mislim na jednu iskrenu drugarsku, prijateljsku ljubav. Baš nikad se nismo posvađali niti je ikad bilo ružnih riječi među nama- povjerila nam se legendarna pjevačica.
Mirsad Ibrić, prije nego što je otvorio prvi privatni radio u nekadašnjoj Jugoslaviji „Radio M“, bio je zaposlenik istaknute diskografske sarajevske i bh. izdavačke kuće „Diskoton“, a radio je kao direktor marketinga.
– Sjećam se kao da je jučer bilo kada je Šemsa objavila prvu singl ploču „Otišla je ljubav sa našeg kućnog praga“, koju je za nju napisao Šaban Šaulić. Došla je u moju kancelariju i odmah, s vrata, počela da priča kako njen brat radi sa mojim bratom u banci, pa eto bih li ja mogao da preslušam njenu pjesmu i dam svoj sud o tome. Kada sam čuo pjesmu, rekao sam joj da će biti hit pjevačica. Naljutila se na mene i krenula da izađe iz kancelarije i rekla mi: “Ja nisam došla da se Vi sa mnom ismijavate, nego da date svoj sud”, a ja sam joj rekao da samo istinu govorim I, eto, moje riječi su se obistinile, a ona je danas tu gdje jeste i naše prijateljstvo, bez zlobe, podmetanja i svađe, traje godinama, a to mogu samo rijetki-ispričao je za “Ekspanziju” Mirsad Ibrić.
Pitali smo Šemsu da li je tokom osebujne karijere ikada došla u sukob sa novinarima. Najprije je odgovorila da nije, a onda je dodala:
– Jesam samo sa jednim, on je iz Sarajeva, ali neću ga spominjati. Borila sam se kao lavica da ne piše ništa o „Južnom vetru“ i njihovim pjevačima loše, on udri, pa udri. Uvijek bi loše pisao o Kemalu, Sinanu, Miletu, a ja sam mu onda bila i kuma njegovom sinu, pa ga u njegovoj kući molila da ne piše loše, ali on „pljuhne“ i baš ga briga. Ali, voli njega njegova Šemsa i danas, a bio je baš zeznut novinar, znao je sve o svima, a zna i danas.
U opuštenom i nenametljivom razgovoru otkrila nam je i zna li se ponekad naljutiti, te kakva je kada je ljudi razočaraju.
– Ma, ne. Baš sam, onako, mirna i fina. Jedino kada imaš o nekome baš dobro mišljenje, pa toj osobi daš dušu, daš joj baš sve, a ona te povrijedi nekim ogovaranjem, eh to me baš zaboli. Samo se povučem i jedem samu sebe nekoliko dana. Na kraju, sve prođe, ali ostaje ožiljak. Nikad više neće biti kao nekad – iskreno će Šemsa, koja je i ove godine, uprkos brojnim obavezama, pronašla vrijeme za godišnji odmor, a izabrala je lijepi Jadran.
– Uobičajeno idem u Makarsku sa mojom Jasnom i Midom s kojima se najviše i družim. Ali i dolje bi me ljudi prepoznavali i tražili da se slikamo. Ne mogu da im kažem NE, sve su to moji fanovi koji su mi pomogli da budem tu gdje danas jesam. Roditelji su ljubav prema mojoj pjesmi prenijeli na njihovu djecu, pa kako da ih odbijem i ne slikam se s njima?
Na pitanje može li je iko natjerati da snimi novi album ili, barem, svoje najveće hitove obradi u novim aranžmanima, Šemsa kaže:
– Na to me niko ne može natjerati. Ne dolazi u obzir. Morala bih se dogovarati sa kompozitorima da mi daju dozvolu, a sve to ima na internetu, pa neka skida ko želi. Pjevam te pjesme 40 godina. Jednostavno, nema potrebe za svim tim. Meni ne nedostaje pjesma koja je HIT, jer kad bih je imala ne bih je mogla ispratiti nastupima. A, što će mi sve to? Trenutno mi je sve potaman, nikome ne polažem račune, ustajem kad hoću, putujem kad hoću, pjevam kad hoću – iskreno će pjevačica, dodajući da joj nije žao što nije učestvovala na Ilidžanskom festivalu.
– Uopće mi ne nedostaje to što me nisu zvali, ali drago mi je što su sve tri večeri bile fenomenalne. Čula sam da je posjeta bila dobra i da je sve bilo na nivou. Kažu da je i organizacija bila dobra, te da je televizija Hayat odlično uradio svoj posao.
Šemsa i Mirso dotakli su se i teme o naslovnicama novih albuma, a na pitanje bi li ona pristala na photoshopiranje svojih fotografija, kategorična je u izjavama da sačuva svoj prirodni izgled.
– Nikada, samo bih se ovako prirodno slikala. Ljudi trebaju da me prepoznaju kada me vide, a ne da se pitaju ko sam. Pojedine kolegice se toliko „srede“ u photoshopu da ni same sebe ne prepoznaju. Kada sam snimala album „700 suza“, Mirsad mi je našao fotografa, a kada su slike bile gotove nisam se prepoznala. Ali tada nije bilo photoshopa, nego samo dobrih fotografa koji su znali fotografirati iz pravog ugla i na pravom svjetlu. Tako je naslovnica za ploču „Uzmi me majko u krilo svoje“ i za ploču „700 suza“ bila kao nebo i zemlja. To su bile slike.
Krajem ovog mjeseca Šemsa pakuje stvari i odlazi u Švedsku, gdje je njen drugi dom.
– U Švedskoj mi je super. Nema vrućina kao u Sarajevu i odgovara mi zbog zdravlja. Ostat ću tamo nekoliko mjeseci, pa ću opet doći kod sina i njegove porodice – kaže na kraju našeg razgovora Šemsa.
Plaćanje računa
Mada je njen sin Almir jedan od vlasnika sarajevskog caffe restorana “Aquarius Wills”, Šemsa uvijek insistira na plaćanju svojih računa.
– Nećete vjerovati, ali upravo sam ovog divnog dečka što nas je poslužio, natjerala da mi donese račun. Mene je zaista stid i ne želim da ostavljam račune svom sinu. A Almir mi opet kaže: “Mama, draga da li si ti normalna?“. Ali ja, ipak, hoću da platim svoje. Ne znam ni sama objasniti. Ali to je jače od mene.