PočetnaIntervjuŠOK intervju sa Milančetom Radosavljevićem: Bešlić mi je kao vojnik došao na kućni prag, nekada su pjevačice bile ružne ali su znale pjevati, danas je obrnuto…

ŠOK intervju sa Milančetom Radosavljevićem: Bešlić mi je kao vojnik došao na kućni prag, nekada su pjevačice bile ružne ali su znale pjevati, danas je obrnuto…

Milanče Radosavljević, sada već davne 1961. godine, snimio je prvu pjesmu,a od tada pa do danas postao je živa estradno pjevačka legenda.

Živog su ga  sahranjivali, pa otkopavali, a on je vodio jedan sasvim miran porodični život. Nikad se nije smatrao zvijezdom, a danas i u 75. godini života još uvijek je tražen i popularan. Moglo bi se  reći da je jedina živa legenda koja u tim godinama hoda i nastupa.

-Pa ima i starijih  od mene i još uvijek hodaju, a to je recimo Tozovac, ali da rade pomalo i putuju po Evropi, e tu sam možda jedini. Za svu ovu moju vitalnost mogu samo da se zahvalim dragom Bogu, prije svega što svi mi postojimo, pa i ja. A, sa druge strane, kako se kaže, ko se čuva i Bog ga čuva, tako da sam ja za sada, kada se pogleda sa svake strane života još uvijek veoma dobro.

Da li ste sretni?

-Da veoma. No, čovjek prvo mora da bude zadovoljan na malo, pa onda može da kaže da li je sretan ili nije. Ja živim veoma skromno, zadovoljan sam onim što imam, pa sam samim tim i veoma sretan.

Da li nakon toliko estradnog rada imate i neku penziju?

-Da, imam a ona iznosi oko 28.000 srbijanskih dinara, a to je opet oko 250 eura. To je za mene dovoljno jer iskreno rečeno ja se nikada u penziju nisam nešto posebno uzdao. Ja uvijek raduckam pomalo i dok sam zdrav penzija mi i ne treba.

Dok ste bili mladi, izdavali, snimali hit za hitom. Da li ste nadali da će te jednog dana i u 75 godini života putovati i nastupati?

-Ne, nisam. Mislio sam da ću sa svim tim prestati u 50. ili 60. godini života, a ja sam vjerovali ili ne, tek u tim godinama života počeo da radim kako treba. Hvala dobrom narodu koji me prati sve ove godine i hvala ovoj današnjoj dječici koji su otrkrili moje stare pjesme i slušaju ih, pa samim tim i dolaze na moje nastupe. U svojoj karijeri sam snimio ukupno 60 pjesama, a 44 su moje autorske.

Da li postoji neka pjesma zbog koje žalite što ste je snimili?

-Pazite, i ona najkrivlja noga ima svoj opanak, uvijek nađe svoju cipelu, pa tako i pjesma. Svaki slušalac ima svoju pjesmu, pa sam tako ja za neke pjesme mislio da mi nisu nešto posebno, a one su bile najtraženije, a tako je i danas.

A, da li je bilo pjesama koje ste odbili, a one kasnije postale hit?

-Bilo je mnogo pjesama koje sam ja odbio, a jedna od njih je pjesma Ace Stepića “Hoću susret u četiri oka“. Kasnije ju je snimio Ljuba Aličić. Otpjevao je on to dobro, ali ipak nije postala hit. Odbio sam mnogo tekstova, oni koji su ih pisali mislili su da su dobri,ali ja sam mislio da nisu i bio sam u pravu. Ono što sam snimio to je ono što sam htio.

Pjevate od 1961. godine. Da li je bilo opasnih momenata u Vašoj karijeri?

-Jaoooj, ma kako da ne. Ponekad se pitam kako sam uopšte još živ. Bilo je opasnosti i tokom vožnje, na svadbama, pucalo se, pa se promašilo, pa noževi, tuče, a Bog me sačuvao,a od žena najviše.

Koliko je žena prošlo kroz Vaš život?

-Uhhhh prošlo ih je zaista mnogo. Neki moji prijatelji odoše u lov, a ja u skitnju i u lov na žene. Oni na fudbalsku utakmicu,a ja u postelju neke druge žene i tako sve do ženidbe.

A, kada ste se oženili, da li ste i onda tražili nešto sa strane?

-Pa, ko će da ocijedi med, a da prste ne oliže.

Koliko ima istine u tome da Vas je udario grom, da su Vas živog sahranili, pa Vas lopovi pri krađi harmonike spasili?

-Sve su to oni koji su bili sujetni, koji su bili ljubomorni na mene, pa hajde da kažem moji neprijatelji izmislili. Mene je narod zavolio. Odmilja su me prozvali Milanče, a inače mi je pravo ime Milan i mnogima to nije odgovaralo. A, upravo ti ljubomorni su sve to izmisli, a samo mi je zasmetalo što je to moju majku jako zaboljelo?

O BiH?

-To je jedinstvena zemlja, a posebno što se tiče pjesme, Bosanci znaju da cijene doru pjesmu. U Bosni je uspjeh zagarantovan. Ta publika u BiH meni daje energiju, a ja njima pjesmu. Većim dijelom je BiH zahvalna za moj uspijeh već Srbija. U Srbiji među pjevačima ima dosta, veoma dosta ljubomore.

O Halidu Bešliću?

-Halid je moj veliki i dragi prijatelj. Tu ima jedna anegdota ili kakav je bio naš prvi suret. Halid je služio vojsku u Obrenovcu, a bio je na straži u Bariću gdje je bio Vojni magazin, a ja sam imao u tom mjestu kuću. Budi me majka jedno jutro i kaže mi da me treba jedan vojnik. Ja izađem, pozovem ga da uđe ,a on neće. Kaže mi da se zove Halid Bešlić, da je iz BiH i da će i on jednog dana biti pjevač i postati popularan kao i ja. Ja mu onda dam jednu moju sliku i autogram, a sve ostalo je poslije historija. Postao je regionalna i evropska zvijezda i mnogo veća od mene.

O starletama, pjevačicama?

-To je zaista dobro za publiku da popravljaju vid. U moje vrijeme su pjevačice bile ružne, ali su pjevale strahovito dobro, a u današnje vrijeme su mnoge veoma lijepe ali samo poneka dobro pjeva.

Ima li neka pjevačica koju ste Vi posebno voljeli kao koleginicu i pjevačicu?

-Da, da to je bila i ostala Zehra Deović. Ona je najbolje pjevala pjesme koje sam ja volio, a to su sevdalinke. Ona je bila i ostala najbolja pjevačica sevdalinki na Balkanu, a sve druge  su samo njena sjenka.

Da li ste sebe ikad smatrali zvijezdom?

-Ne, nikada. To su danas ovi napumpani,a  oni su tolike zvijede koliko su im silikoni napuhani. Veliki pjevači su Šemsa, Azemina, Hanka, Snežana, Ana…

Da li ste nekad bili u ljubavnoj, seksualnoj vezi sa pjevačicom?

-Ne sjećam se, star sam, zaboravio sam (smijeh).

SNIMAM PLUĆA, JETRU, BUBREGE…

Da li snimate nešto novo?

-Nakon dosta snimljenih hitova, danas snimam kako dane, ali samo kad odem kod doktora , snimam pluća, jetru, bubrege, srce…. Ma kakve nove pjesme, ja sam ostvaren pjevač i sa novim pjesamam ne želim i nemam kome više da se dokazujem.

Bato Šišić

Pratite nas:
Mujo Isanović za Ek
Nekada su djevojke t