ŠOK INTERVJU Šerifa Konjevića: Stidio sam se početi pjevati pred Šabanom Šaulićem jer njega niko ne može zamijeniti, veoma me potresla njegova smrt

Za njega kažu da ima jedan od najboljih, ako ne i najbolji muški vokal na bh. ali i reginoalnoj sceni.

Sa Šerifom Konjevićem smo razgovarali nekoliko sati prije njegovog ulaska u avion za Ameriku, u koju odlazi nakon punih 15 godina. Dok mnoge njegove kolege odlaze svake godine ,a neki i po dva puta, on je eto napravio dugogodišnju koncertnu pauzu kada je u pitanju ta prekookenska država. Prema onom što smo čuli, a pitali smo ga, da li je to istina, da se boji letjeti avionom, a posebno na tako duge relacije.

-Ma, ko se ne boji, svako voli čvrsto tlo pod nogama. Ima i toga, ali ja jednostavno nisam htio da idem u Ameriku, da mi tamo neki, nazovimo ih menadžerima organiziraju nastupe, pa da pjevam u kafani sa pet stolova, kao što se to većini pjevača dešava. Ove moje nastupe u Americi dogovorili su mi ljudi kojima ja stvarno vjerujem i koji su jako, jako profesionalni i imaju baš veliki nivo po pitanju same organizacije.

Da li je to bio jedan od glavnih razloga što nisi bio duži period u Americi?

-Da, upravo je tako. Mislim da ja to zaslužujem ali ne samo ja, već to zaslužuje i publika, oni koji će doći na moje nastupe. To je poenta svega toga. Neki organiziraju koncerte, pa prevare kako publiku tako i same pjevače. Zadnji put kad samo bio čovjek me sve slagao, nije bilo ništa od onoga što je obećao. Tada sam se ja samo pokupio i vratio nazad. Od sala, dvorana, sada će biti sve sami nivo, jer ja to zaslužujem. Gdje će biti obezbjeđenje, gdje se pjevaču ali u publici ništa ružno ne može desiti. Sa mnom za Ameriku ide jedan bend iz Srebrenika, njih petero, a tamo su organizatori dogovorili jednu pjevačicu koja će isto sa mnom nastupati.

Ti si čovjek, pjevač, a to je poznato da nigdje ne ideš na nastupe ako unaprijed ne dobiješ novac. Da li je i sa Amerikom tako?

-Šta ima, kako si ti? Ma, koga to zanima, ali hajdemo ovako… Svi pjevači iz Srbije uzimaju novac unaprijed za svaki njihov nastup ,a ti mene sada pitaš da li ja to tako radim. Svaki poslovni čovjek mora da razmišlja na takav način, a ja jesam poslovan, ali i veoma odgovoran, a sve to onda treba da od samog početka bude detaljisano.

Trenutno u Americi ima dosta pjevača kako iz BiH isto tako i iz Srbije. Da li se bojiš kokurencije?

-Ko meni može da bude konkurentan ili ja nekom, o tome ne razmišljam uopšte. Uvijek ima neko popularniji od nekoga i neko traženiji od nekoga. Neko ima više sreće od nekog drugog.

Objavom videa u kojem najavljuješ sve tvoje nastupe, ali u kojem najavljuješ odlazak sa scene, napuštanje estrade, a tim videom si mnoge zbunio, rastužio. O čemu se tu radi?

-Ja sam u tom videu malo preemotivno nastupio ,a iz razloga što me je veoma, veoma potresla Šabanova smrt.  Uvidio sam da je život veoma brzo prolazan, da te danas ima, a sutra već nema ,pa sam i pod tim dojmom snimao taj video. A, ja već odavno razmišljam o tome da promjenim svoj način života, ali pjevanja, nastupa, da svedem na neku minimalu ali da kada pjevam sve to bude na nekom nivou. Neću više svima biti dostupan, poput nekih svadbi ili tome slično.

Da li si zadovoljan onim što si do sada uložio u sebe i karijeru?

-Ja sam uvijek zadovoljan ,pa i prezadovoljan i tu ništa ne bi mijenjao. Možda bi samo promjenio moj jezik, da ne bude brži od pameti. Karakter ne bi mijenjao jer je zaista karakteran, ali moj jezik pokvari taj moj karakter. Ljudi su naučili da ima stalno neko podilazi, ne vole da čuju istinu, i to su neke moje greške. Moj rahmetli prijatelj doktor Nešić, me je toliko volio da je bio započeo knjigu da piše o meni. Poznavao me je jako dobro, i često mi je govorio, da budem takav kakav jesam jer ljudi ti mogu sve oprosti, ali samo uspijeh ne. Govorio mi je da oni koji te vole, što god ti napraviš ili dobro ili loše, oni će te i dalje voljeti, a oni koji te ne vole, koliko god ti napraviš dobro neće te nikad voljeti i mrzit će te još više. Znam da sam dosta napravio tih „jezičkih“ izleta, ali u većini slučajeva sam bio u pravu. Volio bi da sam bio malo mudriji jer mudrost je veoma bitna, ali nazad se ne može.

Da li si Gordani Šaulić lično izrazo saučešće?

-Naravno da jesam ,ali sve u nekoj tišini i bez slikanja. Šabana nikada niko neće moći zamjeniti ni kao pjevača, ni kao čovjeka. On je bio jedan i jedini i tu je kraj priče.

Možeš li se sjetiti kad je bio vas prvi susret i gdje?

-Uuuh bilo je to baš davno i bilo je to u Mrkonjić Gradu. Ja sam bio dijete, momčić od nekih 17 godina, a Šaban Šaulić i Mustafa Ezić su imali neke koncerte,a u pauzi su lovili ribi u mrkonjičkom jezeru. Tada mu je neko rekao da tu postoji jedan momak koji odlično pjeva, i onda smo se našli u jednom restoranu u Prijedoru gdje je on došao na ručak, i rekao mi da nešto otpjevam. A, mene stid bilo, nisam znao kako ću započeti pjevati. Onda mu ja otpjevam „Prolazi jesen na pragu je zima“, e tu me onda on pohvalio. Znam da je imao pozitivno mišljenje o meni kao pjevaču.

Zašto se više niste družili?

-Pa, reci mi sa kim se on družio? On je samo radio i radio, slali su ga sa koncerta na koncert. Jedino ono malo slobodnog vremena što je imao proveo bi u Krčedinu u lovljenju ribe. Pobjego bi tu malo, našao smiraj svoje duše, pa onda hajde opet na nastupe. On je bio duša od čovjeka.

Mnogi ti zamjeraju što si pustio bradu, kažu izgledaš starije?

-Ma, neka oni svoju obriju. Bitno je da se mojoj supruzi Kaniti sviđa, a sve ostalo nije bitno. Kanita je moje sunca i koja me podržava u svemu i moj dobar vjetar u leđa. Dragi Bog me nagradio sa njom.

Šerif nam je otkrio da je nedavno bio kod nekada najboljeg Šabanovog prijatelja Koleta i da su se baš lijepo družili i evocirali uspomene na Šabana. A, ono što je posebno interesantno i zanimljivo po pitanju američke turneje na sve nastupe Šerifu su organizatori obezbjedili da stiže helikopterom, da ne gubi vrijeme vozeći se automobilom od grada do grada, od države do države jer je udaljenost velika.

Bato Šišić