Hakija Sinanović je dječak iz mjesta Luka kod Srebrenice kojeg otac svaki dan makadamom vozi do škole 25 kilometara da bi ova lutka malena bila odličan učenik. I još 25 kilometara nazad.
Po lijepom vremenu sat i po im treba do mjesta Podravnje, gdje je Hakijina škola.
Edin Džeko je svjetska fudbalska zvijezda, kapiten reprezentacije BiH i igrač Rome. Na utakmici protiv Lihtenštajna u Zenici preksinoć je ponovo oborio rekord, postigao je 57. gol u dresu Zmajeva. I postao drug s Hakijom.
Hakiji je, dakle, bila velika želja da upozna kapitena. Došlo je to do Džeke i Hakija se našao na tribinama Bilinog polja. Nakon utakmice, popeo se Džeko na tribine, gdje ga je čekao ovaj skromni dječak. Zagrlio ga je i poljubio i poklonio mu dres Rome.
Uzbuđen, jer se pred njim nalazi uzor većine dječaka koji šutaju loptu po dvorištima i sanjaju Džekin san, Hakija dvije noći nije spavao. Kasnije je snimio video na kojem kaže Edinu da ga voli, jer mu to nije uspio reći od uzbuđenja. Video susreta Hakije i Džeke već ima milionski broj pregleda.
Hiljade redova mogle bi se ispisati o svim Džekinim uspjesima i njegovoj sjajnoj igračkoj karijeri. A o tome kakva je Edin ljudska gromada, možda još i više.
Stotine hiljada maraka dao je u humanitarne svrhe, za pomoć oboljelima i onima kojima je pomoć neophodna. Hiljade dresova bile su predmet aukcija kako bi se nekome pomoglo. Hiljade dresova podijeljene su onima koji su ih željeli imati. Stotine ljudi ugostio je na tribinama Volfsburga, Mančester sitija i Rome koje nikada ranije nije vidio.
Ne voli kad mediji o tome pišu, jer očito iz kuće nosi „kad desnom rukom daješ, nemoj da ti za to zna ni lijeva ruka“. Samo onda kada želi potaknuti javnost na akciju objavi na društvenim mrežama brojeve žiroračuna, i opet da bi pomogao.
A roditelji oboljele djece, porodice i prijatelji onih kojima je pomogao osjećaju potrebu da mu iskažu zahvalnost pa takve informacije procure u medije.
Osmijeh i oči iz kojih zrači dobrota
I nema tu nikakve sile prilika, nema tu pomaganja samo da bi se moglo. Vidi se to na njegovom osmijehu i očima iz kojih zrači dobrota. I na načinu na koji prilazi ljudima. Djeci kao da im je otac i drug, starijima kao da im je sin.
Svaki novčić koji Edin Džeko ima na svom računu zaradio je svojim rukama i nogama, lijući znoj i odričući se mnogo čega. Dabogda još više imao.
U dobru se ne uzvisi, u zlu se ne ponizi. I to Džeko očito dobro zna.
Il’ si čovjek il’ nisi, il’ imaš srce il’ nemaš. Džekino je veliko k'o kuća. Zato, djeca neka sanjaju da će jednog dana biti kao Džeko, jer on je pravi uzor.
I nama koji nikad šutnuti loptu nogom nećemo!