Zuzi Zu: Moja šutnja znak je žalosti, tuge i nemoći

 

O njoj se u posljednje vrijeme nije mnogo čulo, niti pisalo. Mnogi koji su navikli da Zuzi Zu

 gledaju na televiziji ili čitaju njene intervjue u printanim medijima, zatečeni su njenim izbivanjem sa scene. Ekipa našeg portala ovu harizmtičnu pjevačicu pronašla je u Zagrebu, koja je, uprkos teškom životnom periodu, odlučila govoriti za naše čitatelje

Razgovarao: Bato Šišić

  – Ima skoro već dvije godine da sam se potpuno povukla iz javnog života i sa društvenih mreža i prekinula sve svoje muzičke aktivnosti. Ovo je najteži i najtužniji period mog života! Moja šutnja je znak žalosti, tuge i nemoći. Moj suprug Mirko Ljubojević bolovao je od kancera debelog crijeva. I dok je on bio u bolnici na operaciji preminuo je njegov otac, moj svekar. Pola godine poslije preminuo je i on iako je sve izgledalo da će se oporaviti i da će preživjeti. On je krio od mene svoju bolest duže vrijeme jer je želio da me poštedi brige i sekiracije. Tako da sam još teže podnijela njegovu smrt jer sam bila uvjerena da ćemo još dugo vremena biti zajedno. Bila sam potpuno sljomljena i psihički i fizički. Imala sam kontakt samo sa porodicom i najbližim prijateljima. Nestala sam u kućnom zaboravu! Poslije je bilo dosta posla oko organizacije dviju sahrana kao i ostavinskih i administrativnih poslova u Zagrebu i u Sarajevu. Iako se i sama pitam šta se dešava sa mnom i kako se vratiti u sadašnjost. Kako otvoriti nova vrata?

Koliko je sve ovo utjecalo na Vas?

– Tuga i bol su me slomili potpuno.Treba mi puno snage da ovaj teški životni period preživim. Možda sam malo bolje psihički. Ali život ne čeka nikoga, on nastavlja dalje…i tjera me da obavljam svoje obaveze i da preostalu snagu usmjerim na posao. Samo jedno je sigurno, a to je da vrijeme NE liječi rane i da bol ostaje do kraja života! Život je težak, život lomi ali “važno je biti živ” kako je često isticao naš sjajni pulicist rahmetli Vehid Gunić.   

Kako ste se izborili i kako se još borite sa odlaskom Vama drage i voljene osobe?

  – Nisam se još izborila.. pokušavam… Moj suprug Mirko bio je skroman, plemenit, tih, sa ogromnom ljubavlju za sve oko sebe i nije tražio puno za sebe. Od njega sam naučila da ako nekog iskreno voliš o njemu se brineš više nego o sebi. S njim sam živjela ljubav za ljubav! On je otišao u drugi svijet, a ja … ja sam ostala sa sjećanjima, uspomenama, slikama, tugom i suzama koje same izviru sve više kako vrijeme prolazi. Jer suze žalosti teku bez upozorenja. Ne mogu da kažem: “Zbogom dragi moj!”. Nedostaje mi i nedostajat će mi dok sam živa. Pita me jučer prijateljica gdje mi je bolje u Sarajevu ili u Zagrebu? Rekla sam nigdje mi više nije dobro jer je moj dragi Mirko bio moj dom, moja kuća.

Nakon smrti supruga i sami ste imali zdravstvenih problema?

– Već duže vrijeme sam imala osjećaj da mi je vrat kao natečen i napet, ali nisam nikad sumnjala na štitnu žlijezdu jer su njeni hormoni bili uvijek uredni pa me  enokrinolog nije upućivao na ultrazvuk iste. Prije dvije godine sam bila kod kardiologa na ultrazvuku srca. On je usput uradio i ultrazvuk štitne žljezde i rekao mi da imam puno sitnih čvorića od kojih dva izgledaju drukčije. Ali pošto se moj suprug u to vrijeme borio sa opakom bolešću ja sam se potpuno posvetila njemu i brizi oko njega. Nisam imala vremena da mislim na sebe. Ljetos sam ipak otišla endokrinologu koji me poslao hitno na punkciju čvorića gdje je utvrđena dijagnoza papilarnog karcinoma štitnjače. Odmah sam dogovorila pregled u privatnoj klinici kod doktora Renata Janušića koji mi je objasnio da treba hitno operirati cijelu štitnjaču. Poslije operacije patohistološki nalaz je pokazao da imam četiri čvorića manja od 1cm koji su kancerogeni. Tako da sam išla na scintigrafiju sa radioaktivnim jodom koja je pokazala da nemam metastaza u tijelu. Operacija je bila prije dva mjeseca i sada svako jutro uzimam terapiju za štitnu žlijezdu. Osjećam se jako dobro iako ću u martu morati uzeti dozu radioaktivnog joda radi prevencije.

Kako ste prihvatili dijagnozu?

– U prvi mah kad su mi rekli dijagnozu kao da me je neko udario po glavi, zatim su krenule suze i žalila sam samu sebe. Tamni oblak bolesti bio je iznad mene. Često sam mislila na mog supruga koji se jako hrabro nosio sa kancerom i kemoterapijom, nikad nije kukao i humor je ostao naša komunikacija do kraja. Pomisao na njega me jako hrabrila i odjednom mi ni smrt nije bila tako strana. Sve ima svoj rok trajanja pa i ja. Staviš nešto u ništa i ono se opet pretvori u ništa.

Je li operacija utjecala na Vaš glas?

– Ja sam imala običaj svaki dan pjevati sebi. Međutim, u zadnje dvije godine sam pjevala samo na zahtjev mog supruga. Volja da to radim je izblijedila. Ali kad mi je doktor rekao da moram operirati štitnjaču poželjela sam da opet pjevam. Pomisao da bih operacijom mogla ostati bez glasa me izluđivala. Zato sam operaciju uradila u najboljoj privatnoj klinici u Zagrebu. Sada su prošla tek dva  mjeseca od operacije i treba pričekati da prođe još toliko vremena da se sve namjesti na svoje mjesto, a i da mi odrede tačnu količinu hormona štitne koje uzimam. Znači mogu pjevati, ali nemam još onu jačinu glasa jer me boli grlo ako počnem glasnije pjevati.

Planirate li potpuno preseljenje iz Sarajeva u Zagreb? Zbog čega?

– Ne, ne planiram ništa više u životu. Živim od danas do sutra. Šta se desi nek’ se desi. Danas kao i zadnjih 10 godina živim između Sarajeva i Zagreba. S tim što sam prije više boravila u Sarajevu, a zadnjih godina sam više u Zagrebu. Naslijedila sam suprugovu imovinu i firmu i od toga živim pa moram više vremena provoditi u Zagrebu. Iako u Sarajevu srce jače kuca i kako je govorio moj pokojni suprug Mirko koji je rođeni Sarajlija: “U Sarajevu se najbolje spava”!

Je li realno očekivati Vaš povratak na muzičku scenu?

– Stavila sam muziku na stand by zbog žalosti. Inače ne trebam više pjevati za novac jer sam materijalno dobro obezbijeđena. Ali ako se desi da me zadesi baš dobra pjesma mogla bih je snimiti jer dobra pjesma je uvijek pjevaču izazov. Moj zadnji CD “Made in Sarajevo” je moje životno djelo. Znam da je singl “San o ljubavi” jako dobra pjesma, a njen spot je jedan od najboljih naših spotova. Sve se može naći na internetu jer svaka pjesma sa albumu ima i svoj video spot. Sav svoj talent sam uložila u taj projekt i mislim da to neću više ponavljati. Ne želim snimati ništa novo jer i ovo što sam objavila nije prošlo kod medija naročito radija i televizije tako da šira publika nije ni mogla da vidi i da se upozna bolje sa mojim radom. Snimila sam iskren album i nisam se nikome uvlačila niti koga molila da bih bolje prošla. Nadam se da će jednog dana kad mene ne bude više neko slušati moje pjesme koje će u meni zauvijek spavati.

Zašto pjevačica sjajnih vokalnih mogućnosti kao što ste Vi nije mogla postići više u karijeri?

– Jednostavno: nisam ganjala karijeru pjevačice iako sam bila svjesna svog lijepog glasa. Slava me nije zanimala, ali novac da jer sam se sama školovala. Uvijek sam nastojala završiti škole, učiti jezike, studirati u inostranstvu, raditi posao ekonomiste… a to je zahtijevalo puno vremena. Za mene je muzika bila i ostala avantura i uživanje, a ne posao i karijera. Dobro… i ja sam zarađivala od muzike. Pjevala sam da bih mogla studirati!

Osim toga, prije 30 godina je bilo teško mladoj i zgodnoj djevojci samoj u Sarajevu da gradi karijeru bez obzira kako pjeva. Karijere su tražile i traže zaštitnika. Mene su pratila neugodna iskustva u vezi muško-ženskih odnosa u muzici. Muzikom su vladali, a i dan danas vladaju muškarci. Preko kreveta ide mnogo toga. Rekla sam “Ne” mnogo čemu i ostala svoja i ne kajem se zbog toga. Jer, ipak, kad prođu neke godine jako je važno da se možeš pogledati u lice i biti zadovoljan jer si živio ponosno u svakom smislu. Džaba ti karijera kad nemaš obraza!

Da li Zuzi Zu ima želja i planova u 2018. godini i koji su to?

  – Uvijek sam nastojala ostvariti svoje želje, svoje snove. Što se tiče muzičkih planova jedino bih rado snimila spot za pjesmu “Uspavanka za mog dragog” koju posvećujem mom pokojnom suprugu.Ostalih želja za sada nemam definisanih. Želim samo da sam zdrava i da ostarim što sporije. Bolest i starost se šunjaju polako i lupe te naglo. Trenutno se klonim ljudi sa lošom energijom, cigareta, alkohola i ugljenih hidrata. Ah da … zaboravila sam reći da se klonim i muškaraca koji mi se nabacuju otkako sam postala udovica! Ljubav pripada onima koji misle na nju! Ja sebi to ne mogu priuštiti.