ŠOK intervju Kemala Malovčića: Breni kosa raste sa pola glave, a stražnjica kao dva Marlbora, Merlin nikome nije odgovarao za nestalih 10 miliona, imovinu u Bosni dat ću nekoj sirotinji
Kemal Malovčić je oduvijek bio prava velika muzička veličina. Pjevač sa dosta velikih hitova iza sebe, omiljen među kolegama, a mnogima od njih je davao nadimke koje oni i danas nose.
Sustigle su ga godine, ali se ne predaje. Pitali smo ga na početku razgovora da li se sada malo primirio?
-Ma, nisam se primirio, a pogotovo ne starački. Ja više godine i ne brojim jer za tim nemam potrebe i nisam njima opterećen. Radim pomalo, tek toliko da zadovoljim sebe, publiku, a i da malo vidim puta. Biram svirke, nije mi potrebno, ali bit će sad tokom ljeta nekih svadbi, suneta, nastupa, a malo ću i do mora.
Nakon Sinanove smrti, ti, Šemsa, Dragana i Mile imali ste prvi zajednički nastup u Švicarskoj?
-Koncert kao koncert bio je fantastičan, a sa druge strane uopšte nije bilo lijepo, nekako sam se osjećao baš ružno jer Sinana nije bilo. Pjevali smo njegove pjesme, dvorana je bila prepuna, a preko hiljadu ljudi ostalo je vani, a koji nisu mogli da uđu. Ja uvijek probijam led i prvi sam pjevao. Ustvari, nisam ni pjevao, ja samo započnem, a oni završe pjesmu, a bilo je ljudi svih generacija i nacija.
Da li će biti opet takvih zajedničkih koncerata?
-Bio je to ustvari koncert „ Pomen na Sinana“, a drugi su uzeli pare. Šemsa i ja smo od tog koncerta dobili nešto malo. Mislim da, do takvog koncerta neće doći više nikada, a prije svega zbog podjele kolača, pa zbog toga vrlo teško da se opet takav jedan koncert ponovi.
Da li ti je drago što su se Mile i Dragana pomirili?
-Jeste, zaista jeste. Nisu to u stvari ni bile neke svađe, već trzavice, a koje su se trebale već odavno poravnati. A, sve se to dešava tokom karijere. Ja se tokom karijere ni sa kim nisam svađao, sa svima sam bio dobar i sa rahmetli Sinanom, odem i do Mileta Basa, Perice i uvijek se prisjećamo starih dobrih vremena.
Činjenica da je Mile Bas (osnivač Južnog vetra) i danas dobro živi od pjesama koje sti vi svi snimali. Da li vi, kao pjevači, dobijate neke novce?
-Od njega ne, ali dobijamo od SOKOJ-a u Srbiji koji zastupa moja djela na teritoriji Srbije. U Sarajevu sam dobijao od AMUS-a, ali sad su to lopovi pokrali, pa je stao sa isplatama. U startu sam bio zadovoljan isplatom, ali kasnije su počeli nešto mučkati, varati, lagati. Ja imam preko 180 mojih autorskih pjesama, pa sam upočetku dobijao i do 8.000 marka, pa su onda počeli, pet, pa četiri, sada jedva da stigne hiljadu maraka. Sve pokradoše. Ima priča da tamo ti uposleni i to rukovodstvo guraju samo svoje pjesme i pjesme nekih anonimusa i drpaju lovu. Taj neki Armin Lojo dobija više para od jednog Pecikoze koji je neprikosnoven po pjesmama i hitovima koje je napisao.
Neki optužuju i Dinu Merlina?
-Pa, on je bio direktor, a direktor je odgovaran i za uspjeh i za neuspjeh. Odjednom je dao ostavku, a nije kako treba predao sve u ruke onih koji ostaju ili koji dolaze na njegovo mjesto. Nedostaje oko 10 milona, pa to je pljačka i grehota. Ima ljudi koji , kao ozeblo sunce čekaju taj novac, jer treba da nahrane porodicu, a neki od njih prave vile i kupuju jahte. Sekretarica ode na odmor u Australiju i uzme 300 milona maraka da joj se nađe za puta.
Da li još uvijek možeš da živiš od zarađenog novca tokom karijere?
-Ja taj novac ne trošim, već onaj koji još zarađujem, a ja ti imam i austrijsku penziju.
Imaš li neki tajni bankovni račun?
-Ma neee! Imam samo jedan sa kojim upravljamo moja žena i ja.
Da li si sastavio testament, da se poslije tvoje smrti djeca i žena ne svađaju?
-Nisam, a ni ne trebam. Sve ostaje mojoj djeci, a što se tiče imovine u BiH, njima to i ne treba, jer niko od njih neće iz Austrije nigdje. U Bosni će možda moja imovina ostati nekoj sirotinji. A da sve to sada prodajem, nema vrijednost, jer neću dobiti novac koji sam uložio. Ovih dana sam prodao i kafić koji sam imao u Beču.
Da li ti je žao što ti život polako prolazi?
-Nije, vjeruj mi. Sve mi je dragi Allah omogućio što sam u životu želio. Čohe sam se naderao i naženio se žena.
Da se opet zaljubiš, da li bi se opet ženio?
-E, to bi stvarno sramota bilo. Imam veliku djecu i unučad, pa da se opet ženim, vala ne ide. Možda malo negdje da skrenem, ali se ne bi ženio.
Da li si ikada nekoj ženi platio za sex?
-Ne, nisam. Ali, imao sam ljubavnica koje sam pazio i uzdržavao. Mnogo je takvih koji to rade, ali kriju.
Šerif Konjević je javno rekao da si mu ti pomogao na početku karijere. Postoji li još neko kome si pomogao,a nije te nikad javno pomenuo?
-Ima Mitar Mirić. Meho Hrštić i ja smo ga odveli u Beograd. A, nas dvojica smo odveli i Lepu Brenu u Beograd. Meho Hrštić i Brena su rođaci. Kaže on meni, ima jedna i zna da pjeva. Onda sam se ja, upoznao sa njom i sa njenim tadašnjim momkom Sašom Ristićem, a koji je isto bio pjevač. Odvedemo je u Beograd i predamo Saši, a on je tada svirao u hotelu na Tašmajdanu. I on onda od nje napravi pjevačicu i ime.
Zašto te Brena nikad javno ne spomene?
-Ma, Meho i ja smo za nju, kao miševi. Eno je sad hoda kao vještica na metli. Kosa joj raste sa pola glave, a stražnjica kao dva Marlbora. Malo pa malo, pala pa slomila ruku, pa onda slomila nogu, ma ja mislim to su druge neke fore. A, ona nije Fahreta, ona je Jelena,ali to je sve njena stvar.
Ima dosta pjevača, muslimana iz BiH, a koji žive u Srbiji, ali veoma rijetko ko od njih javno slavi Bajram?
-Ma, to je opet njihova stvar i opredjeljenje. I Šaban pokojni je slavio Svetog Jovana, a nije Bajram, pa ni Jelena ne slavi. Ne znam šta slavi Šeki Turković,ali on je sad u Americi. Džinović slavi Božić…
Bato Šišić
