Dragana Mirković iskreno: Šemsa mi je pokazala ljepote Sarajeva, Miletu sam oprostila, moja djeca nisu kao Cecina da se vole eksponirati u javnosti

Dragana Mirković je neiscrpan izvor informacija, uvijek opuštena i raspoložena za razgovor, jednom riječju primadona regionalne estrade. To je dokazala i svojim nastupom u njemačkom gradu Ofenbahu gdje smo i vodili ovaj razgovor.

Nakon 34 godine na estradi,uspješnog rada i poslovanja, da li se na neki način u odnosu na sve ove današnje pjevačice osjećate pomalo starom?

-Zbog karijere sigurno, ne. Ali, ta cifra kada se kaže, zvuči zaista mnogo, a što jeste, jeste ja imam i dosta godina, imam 50 godina ,ali ih upošte ne osjećam. Svoje godine javno iznosim i uopšte se ne trudim da ih skrivam. A, iskreno govoreći sa dugogodišnjom karijerom i sa ovim brojem mojih godina ja se upošte ne osjećam starom, već naprotiv, osjećam se mladom i poletnom. Nonstop sam u nekakvoj akciji. Dosta je mladih ljudi oko mene i meni je zaista fenomenalno. Sve me to drži da se osjećam mladom,a mnogi kažu da i izgledam onako mladalački.

Kada već pominjete taj mladenački izgled, da li ste nešto radili na sebi po pitanju plastike?

-Ne, zaista nisam. Ono što sam radila je nos, a to je prije svega iz zdravstvenih razloga, a kada sam se već na to bila odlučila, htjela sam da bude, što je bolje moguće. Ali da nije u pitanju bilo zdravlje ne bi ni to uradila jer ja sam neko ko se malo plaši takvih stvari i ne mislim da je pametno tako nešto raditi na sebi. Život je dovoljno težak, a mnogi ljudi htjeli ili ne htjeli imaju na sebi operacije iz zdravstvenih razloga, pa nije potrebno da sama sebi pakujem još neke izmišljene operacije, samo da bi bili ljepši. Po meni je to baš bez veze.

Kako ste uspjeli da svih ovih godina sačuvate Vaš privatni i estradni život od ogovaranja i da nikada nikoga od kolega niste javno otračali?

-To je prvenstveno do mene same. Htjela ili ne, ne mogu da budem drugačija. U životu , čovjek ili jesi ili nisi. Ja sam uvijek htjela da budem zadovoljna sama sa sobom, da mogu da se pogledam u ogledalo, da mogu svakome da pogledam u oči, kao što to i radim. Da ne moram da imam tjelohranitelja pored sebe ,kao što ih i nemam. Jako sam vodila računa u životu šta radima ,šta pričam, kako se ponašam. Ako neko ima ili pronađe neku pogrešnu riječ koju sam rekla, slobodno neka objavi i pusti u javnost jer bih voljela i ja da čujem tako nešto jer to ne postoji. To je meni u životu najvažnije, da budem sama sebi čovjek ,da budem drugima čovjek. Da sam bila drugačija , ja to ne bi mogla da podnesem, to bi me ubilo.

Odakle takvo ponašanje i odnos prema samoj sebi?

-Mislim da su to jednostavno geni. Da mi roditelji nisu bili takvi, vjerovatno bi i ja bila drugačija. Naravno u pitanju je kućno vaspitanje, ali kada je genetika dobra, onda tu i ne treba mnogo vaspitanja. To je utkano jednostavno samim rođenjem u meni.

Ipak su mnogi pokušali na razne načine da Vas povrijede. Koji Vas je trač najviše zabolio?

-Svaki pa i onaj najmanji me je zabolio. Sve što je loše u smislu izmišljenog sa namjerom da ja budem povrijeđena ,da se degradiram, da se uništim, sve me to boljelo. Čak i najmanja izmišljena riječ me boli. Još uvijek imam poruke nekih vaših kolega koji mi pišu u smislu: “Jao, kako ste Vi osjetljivi, preosjetljivi“? Neki jednostavno ne mogu da shvate da me boli svaka lažno izgovorena ili napisana riječ. Jesam, takva sam i imam pravo na to. Ako sam ja vodila računa o svakom svom koraku, o svakoj izgovorenoj rečenici, onda ono što kažem ima tako i da se prenese. Ako ne bude tako, onda neću davati intervjue.

Imate sve u životu što jedna žena poželjeti može ,a to su bogat i vjeran muž, uspješna karijera, druženje sa poznatim svjetskim ličnostima, televizija koja je gledana… Da li postoji ljubomore od strane kolega?

-Ne volim da razmišljam o tome. Ja samu sebe usrećujem razmišljanjem da niko nije ljubomoran na mene, da me svi vole najiskrenije moguže, i vjerujte mi mnogo je lijepo živjeti tako. Ne bih o tome  da li ja imam ružičaste naočale na očima ili ne, ta bajkovitost da me svi vole, baš me usrećuje. Ali, moram da se pohvalim jednom činjenicom da mene moje kolege zaista poštuju i vole, a ti neki izuzeci koji postoje i oni potvrđuju to pravilo, da me većina zaista poštuje i voli, a to je moje veliko bogastvo.

Druženje sa Van Damom?

-Joooj on je tako fenomenalan tip. Družili smo se fantastično, a on je još jedan dokaz kako su veliki svjetske face jednostavne ,pristupačne i drage. Nažalost nisu svi takvi. On je zavolio mog Tonija i zove ga bratom. Osjetio je u nama iskrene i otvorene ljude, bez ikavih skrivenih namjera ili misli.  Čak mi je poslao i video gdje me pozdravlja iz Azerbejdžana. Postali smo prijatelji zauvijek.

Šta može Draganu Mirković da iznervira?

-Mogu vrlo lako da se iznerviram, ali na prvom mjestu je nepravda koja mnogo više povrijedi. Moj spas je što živim svoj život izvan regiona, Balkana. Ja nisam i ne osjećam se zvijezdom, ali spašava me što živim u Austriji gdje me poznaju ljudi sa prostora bivše Jugoslavije, kao i Rumuni, Bugari, ustvari sretna sam što nisam svjetski poznata jer to bi za mene bilo ogromno opterećenje, pa bi se još više nervirala zbog svega i svačega. Kada sam šetala sa Van Damom po Beču njega nema ko nije prepoznao. Mene je bilo moguće da ne prepoznaju i to je tako lijepo. Jer da je obrnuto šta bi se tek pisalo i pričalo,ovako imam svoj mir.

Da li je bilo potrebno da umre Sinan Sakić da se Mile Kitić i Vi sretnete i pomirite?

-Opet ponavljam… živim van granica regiona. Recimo mog dragog prijatelja i velikog čovjeka Halida Bešlića nisam vidjela ni srela već par godina ,pa tako nije bilo prilike ni da se sretnem sa Miletom. O Miletu mislim sve najbolje, da bismo razgovarali morali smo prvo da se sretnemo, a stjecajem okolnosti to se eto desilo na Sinanovoj sahrani.

Da li opraštate lako?

-Veoma lako opraštam prije svega što se onda osjećam nekako bolje i srećnije. Postojanje bilo koga ili nečega , a ko ne priča sa mnom me strašno opterećuje. Jedva čeka da oprostim, da imam mogućnosti da oprostim, a onda mi je lijepo.

Da li ste sretni, zadovoljni i bogati?

-Sretna i zadovoljna, a to bogata ako si mislio u finansijskom smislu, ja zaista ne znam šta znači bogatstvo. Mnogo  više vrijednujem i poštujem bogastvo duše i svega onoga što je lijep život, a to je sve drugo osim novca. Novac je potreban to je činjenica, ali sreću čine male stvari, spontane stvari se dešavaju baš na onako lijep način.

Brenina i Cecina djeca se mnogo pojavljuju u javnosti, a Vaša opet ne?!

-Pa, dobro Brenina i ne baš toliko mnogo koliko to čine Cecina djeca. Opet ponavljam i to je genetika po pitanju moje djece. Da sam se ja pitala nikada ne bi bila poznata jer sam bježala od toga. Neki su saznali za mene, došli po mene i ja sam iz čiste radoznalosti snimila prvu ploču, htjela sam da vidim kako to izgleda. Bilo mi je beskrajno dosadno u životu, sa 15 godina sam samo gledala dva TV programa, čitala knjige i učila engleski jezik. Bilo mi je sve to zabavno,posebno snimanje ploče. Htjela sam da bude jedna dobra zabava i uspomena.

Kada se kaže BiH šta prvo pomislite?

-Pomislim odmah na Sarajevo. Prvi moj izlazak je bio u Sarajevu ne u Beogradu. Sa 17 godina bila sam kod moje Šemse Suljaković koja me odmah zavoljela, a koliko sam ja nju zavoljela to se ne može riječima opisati. Njen sin Almir je moje godište, a njena najmlađa sestra je godinu dana starija od mene. Oni su bili moja familija. Vodili su me u izlaske i ja Sarajevo pamtim kao moj grad u kojem sam provela dobar dio svoje mladosti.

Da li ste već dogovorili Novu godinu?

-Da. Pjevat ću na ZLatiboru i dogovorili su me već prije dva mjeseca.