Rizo Hamidović nikad iskreniji: Oni koji danas selamaju nisu smjeli reći ni merhaba kada sam ja pjevao „Zaplakala šećer Đula“, estrada je postala prostitucija
Razgovarati sa popularnim Rizom Hamidovićem je uvijek zanimljivo i interesantno. Iskren, direktan i otvoren u razgovoru je ono što pored glasa krasi ovog čovjeka,a tako je bilo i ovaj put.
-Snimio sam tri nove pjesme,ali završavam i album „Sandžački biseri za sva vremena“, a na to me nagovorio rahmetli Vehid Gunić, a skoro me za to pitao i Avdo Sidran. Paralelno radim pjesme sa sazom i bit će ih oko dvadesetak, a to će biti pjesme koje niko nikad nije snimio – rekao nam je na početku razgovora.
Priča se da ne idete u „Kuću sevdaha“ u Sarajevu?
-Ne idem u tu kuću zbog nekih drugih stvari i ne znam ko je sada glavni tamo, i ne interesuje me. Vehid Gunić je, recimo, mnogo, mnogo zaslužan po pitanju sevdaha. Naravno da je brzo zaboravljen i to je najžalosnije. Pa i Meho Puzić je veoma brzo zaboravljen.
Da li ste ikad doživjeli da Vam neka pjesma bude zabranjena, da se emituje ili javno izvodi?
-Bilo je to na Modracu u restoranu „Plaža“ kod Senaida, bio sam zamoljen da ne pjevam pjesmu „Dok me nose na tabutu“ ili „Prebrojana ljeta“ ili da je pjevam samo jednom. A, u restoranu „Bosna“ na Ilidži je definitivno bilo zabranjeno tu pjesmu pjevati jer je publika svaku drugu pjesmu tražila upravo nju. Udarilo ljudima više u glavu. A, što se tiče zabrane mojih pjesama na televiziji, ja uvijek kažem ima ovih Bošnjaka M 92, kada sam ja pjevo „Zaplakala šećer Đula“ oni nisu smjeli reći javno merhaba, a sad se selamaju. Ja nisam protiv toga, meni je vjera u meni, meni vjera nije zanimanje. E takvi kada su došli na vlast nisu htjeli Rizu i Rizine pjesme na nekim televizijama i to je grozno.
Kako vi gledate na sadašnju estradu?
-Jednostavno je to sve prostitucija postalo. Meni je zlo kada čujem kada jedan naš pjevač kaže kako mu je Safet u amanet ostavio sevdalinku. Sevdah je institucija, a ja se pitam ko će da ga sluša, kada on pojma nema o svedalinci. Ostavi sevdah idi pravi vakumiranu pršutu.
Da li ima nekog od kolega koga niste upoznali, a bila Vam je želja?
-Žao mi je što nisam upoznao vrsnu pjevačicu Hasnu Kašmo i kako sam čuo prava je raja. Da sam je upoznao na vrijeme danas bi kako ja, isto tako moja žena i djeca imali njemački pasoš, kao i većina, većina pjevača iz BiH kojima je ta žena dok su bili izbjeglice i neregulisanog statusa u Njemačkoj pomogla da obezbjede budućnost. I kako čujem mnogi su je od tih nazovimo kolega zaboravili, izbjegavaju je, a da je meni učinila takvu uslugu ja bih joj bio zahvalan do groba.
Da li ste snimili neku pjesmu koja Vas baš onako dojmila, a nije postigla zavidan uspjeh?
-Ima kako da nema. Riječ je o pjesmi „Dugo te dugo očekujem“ koju sam ja prvi snimio, pa mi je na bezobrazan način uzela Cuca – Nada Obrić, pa danas niko ne zna da sam je ja prvi snimio. Ja sam sa tom pjesmom 1982. godine osvojio drugu nagradu na festivalu Ilidža. Tajo je to otpjevao prvi, ali eto to se tako desilo i baš mi žao zbog te pjesme.
Rizu smo na kraju pitali da li ima nešto ružno u njegovoj karijeri što je doživjeo na nastupima, a on je rekao da za sada neće iz poštovanja prema popularnoj pjevačici iz Sarajeva i njegovoj dragoj koleginici da iznosi imenom sve u javnost, ali da se sjeća da je osmadesetih godina pjevač M. B. na tu pjevačicu krenuo makazama i da bi je sigurno povrijedio, da nije on reagovao i tom pijanom pjevaču oteo makaze iz ruku.