Jedan od najpopularnijih Zeničana i jedan od popularnih pjevača narodne muzike u BiH, Nihad Fetić Hakala nedavno je proslavio svoj 55 rođendan i 33 godine rada na estradi.
Iza njega su brojni hitovi, pjesme koje su nastale na početku njegove karijere i danas su veoma slušane, a te kao i pjesme novijeg datuma publika pjeva zajedno sa njim na njegovima nastupima, a tako je bilo i na tradicionalnom teferiču u njemačkom gradu Dortmundu pred 7.000 posjetilaca.
Da li si već pomalo umoran od posla pjevača?
-Mislim da je normalno da se čovjek u mojim godinama, ali i nakon 33 godine rada, putovanja, umorio. Ja sam uvijek govorio i podvlačio da su meni putovanja najgora, a pjevanje je najlakše. Ali, kada bi se opet rodio, opet bi se bavio ovim poslom jer mislim da je to jednostavno dio mene i mog života.
Bio si u žiriju „Valentino zvijezda“. Pored njih imamo „Zvezde Granda“, „Zvijezda možeš biti Ti“, „Pinkove zvezde“, „Nikad nije kasno“…. Da li su danas potrebna sva muzička takmičenja za nove zvijezde?
-Sve je to danas postalo previše, sve se komercijaliziralo. Konstantno se pojavljuje masa novih pjevača, nekih novih imena, zvijezda, a estrada je jednostavno prebukirana. U svemu tome oni pravi talenti nemaju šansu da isplivaju na površinu. Danas zahvaljujući televizijama svako preko noći postane zvijezda, prođu par krugova u nekom takmičenju i sebe nazivaju zvijedaom. Ja kada sam počinjao bilo je ratno vrijeme, nije bilo televizije, radija, ali je dobra pjesma pobjedila“.
Kakav je danas tvoj odnos sa Muharemom Serbezovskim?
-On je uvijek bio poseban u tom žiriju, sve je čuo nešto kontra od svih ostalih članova žirija. Stalno nas je jedno vrijeme provocirao, mislio je da smo mi svi nepismeni, a svi smo šutili. U jednom momentu nisam mogao više izdržati i rekao sam mu sve, a što je već poznato. Potencirao je kako je Aca Lukas krenuo za njim jer je snimio jednu njegovu pjesmu, pa po tome onda je taj isti Lukas krenuo i za mnom jer je snimio moju pjesmu „Umri u samoći“. Ne znam da li mi je sve to zamjerio, ali ja njega i dalje poštujem i cijenim kao pjevača i cijenim njegove godine. Pa, Muharem je bio jedan od prvih koji je „krao“, presnimavao turske pjesme poput one „Plavo,plavo“ “Mavi, mavi“. Ne moraš sad da bi uzdigao sebe pljuvati po drugim kolegama.
Da li možeš da živiš od pjevanja?
-Ulaganja u tom poslu su zaista velika, ali da se ne može živjeti slagao bih, a ja ne volim da lažem. Nisu vremena kao prije deset ili više godina kada sam radio konstantno iz vikenda u vikend. Ali, vjeruj mi meni sada tako i odgovara zbog mojih zdravstevnih problema jer da situacija na estradi nije takva kakva jeste ja bi to sam od sebe razrijedio, da puno ne putujem i ne nastupam. U ovom biznisu je bilo i bit će novca, ali i narod se zasitio svega i nastupi za mnoge pjevače su postali rijetkost. Danas vladaju ti neki reperi, a ja opet nikada se ne bio pomodio, pa da snimam nešto sa reperima, ja sam klasični narodnjak i takav ću da i ostanem. Ali ja i to poštujem jer omladina to voli i sluša.
Da li ima nekog od kolega na estradi sa kojima ne razgovaraš?
-Nema zaista. Trudio sam uvijek da sa svakim budem u nekim fer odnosima. Mada je estrada prepuna podmetanja, laži, prevara,pa ima onda nekih kolega koje voliš češće da sretneš, a neke možda jednom u godini i to je dovoljno.
Zbog čega su pjevači iz Srbije više na cijeni od pjevača iz BiH?
-Mislim da su kolege iz Srbije više medijski zastupljeni, imaju veoma jaku medijsku poleđinu, ima dosta televizija koje stoje iza njih, dosta jakih medijskih kuća. I ja šetam od medijske kuće do medijske kuće, i ja sam otišao na Grand. Ali, iskreno govoreći nemam više volje ni želje u ovim godinama da se nešto guram i laktam. Ja sam zadovoljan svojom karijerom, koja je, hajdemo eto reći i biti iskreni, na zalasku. U godinama sam kada sam se zasitio ovog posla, da mi je samo malo penzije doživjeti, pa da uživam rasterećeno.
Imao si sve što je bilo potrebno za jednu veliku regionalnu zvijezdu, od pjesama do glasa. Gdje je bila kočnica?
-Vjerovatno da sam bio bezobrazniji, da se bio prodorniji, da sam ogovarao, da sam podmetao kolegama, možda bi tu bilo još više nekog uspjeha, ali ne žalim zbog toga. Nije to moj način komunikacije, nije to moj odgoj. Što si bezobrazniji i namazaniji, što se više kurvaš odmah si više interesantan za medije. Ja sam porodičan čovjek, nisam iz tog svijeta, trebao bi biti uličar da bi se spustio na taj nivo. Ja sam dijete sa sela, odgojen na jedan seoski pošten način.
Da li ti se u 33 godine karijere pružila mogućnost da svoju suprugu prevariš sa nekom drugom ženom?
-Naravno da sam imao prilika, a posebno danas kada su svi izgubili obraz. Smiješno mi je i veoma nezgodno kada mi na nastup dođe djevojka od dvadesetak godina starosti, kao moja najmlađa kćerka, pa mi se otvoreno nabacuje. Ja se stidim zbog nje i njenog postupka. Ali, takvo je vrijeme danasa i shvatam da moram to sve da trpim zbog posla kojim se bavim.
Ko je po tebi najbolji pjevač narodne muzike u regionu?
-Što se tiče glasovnih mogućnosti jedan je Šerif Konjević i on je jedinstven, a što se tiče mene i mog ukusa jedan je i Šaban Šaulić. Ono što Šerif ima nema niko na estradi, takav kapacitet, takav glas. To majka samo jednom rađa i to mu moraju svi, ama baš svi u regionu priznati. Nakloniti mu se i pokloniti mu se. A , opet s druge strane Šaban ima onu boju glasa lijepog izvođenja što opet majka veoma rijetko ili samo jednom rađa.