Svojevremeno je bila primadona jugoslovenske estrade, veliki su hitovi iza nje, priča o njoj nikada neće i nemože biti završena. Danas veoma rijetko daje intervjue, a i nakon svih godina ostala je dama, gospođa sa pedigreom i neko od koga se i danas može učiti. To je Beba Selimović.
-Ponosim se tim, a vodila sam računa da budem ovo što danas jesam. Bilo je raznih prilika da se to na neki način pogazi, ali ja sam ostala dosljedna samoj sebi. Privatno mi i danas ljudi prilaze na ulici da me pozdrave i izraze iskreno divljenje što sam i danas ostala onakva kakva sam bila. Teško je bilo sačuvati taj imidž pjevačice, dame, gospođe i žene iz naroda,ali isplatilo se. I divan je osjećaj kada vas ljudi i nakon toliko godina prepoznaju na ulici. Uvijek sam govorila da treba raditi iskreno, pošteno i prilaziti publici sa poštovanjem,a to se sve kasnije vraća – priča nam Beba na početku razgovora.
Čega ste se odrekli u ime pjesme?
-Odrekla sam se mnogih poroka. Meni je žao današnje generacije jer ima zaista odličnih i kvalitetnih pjevača. Mnogi od njih čim se počnu pojavljivati u javnosti počinju nedolično da se ponašaju, postaju neozbiljni. Ja sam posao pjevačice smatrala veoma ozbiljnim poslom jer ja sam uvijek bila s mojom pjesmom ambasador BiH u svijetu.
Kažete da ste bili ambasador BiH. Da li se ta ista BiH odužila Vama za sve te godine predanog i ozbiljnog rada?
-Bit ću iskrena i veoma ozbiljna u ovom odgovoru. Nažalost nije se odužila ni u jednom segmentu moga života i predanog rada, a vjerujem ili mislim ni prema nekim drugim mojim kolegama, legendama narodne i sevdah muzike. To je žalosno, ali tako je to. Ima tu i drugih koji su zaslužniji od mene, ali ni oni nisu dobili zasluge koje ima pripadaju. Meni je žao zbog toga,ali to je surova istina.
Da li ste u nekadašnjoj jedinstvenoj Jugoslaviji bili više cijenjeni?
-Naravno da jesam i to je istina. Ne samo cijenjena već i mnogo poštovanija. Sjećam se tih vremena sa velikom ljubavlju i čežnjom, kada su se tadašnje vlasti znale odužiti umjetnicima itekako. Imali smo zvanje estradnog umjetnika, mnogi su ostvarili i pravo na penzije. Danas je to veoma teško jer moj suprug je u toj komisiji u kojoj se odlučuje da li će neko dobiti status estradnog umjetnika i sve se to nekako gleda sa svih strana.
Lepa Lukić nam je izjavila da ona ima status estradnog umjetnika i prima penziju zbog toga. Zbog čega je u Srbiji drugačije već u BiH?
-Zaista ne znam, valjda imaju drugačije, poštenije zakone. Ja primam penziju mog rahmetli supruga. Ja znam neke moje kolege i koleginice koje su danas u BiH socijalni slučajevi, a to je žalosno za ovu državu.
Kad je bio Vaš prvi, a kada posljedni javni nastup?
-Ja zaista nikada nisam vodila računa koliko sam ploča i pjesama snimila, ali sam bila ekskluzivac Beogradske estrade. Onda je došao rat kada nikome nije bilo do pjesme već do plača, orkestri su se rasformirali, svako otišao na sve strane svijeta. Dok sam radila mnogo, bila u jeku popularnosti, vodila sam računa da se obezbjedim materijalno, a ponajviše zbog djece, pa mi danas više nije potrebno da pjevam. A, kada bi morala vjerovatno bi i promijenila namjenu mog posla, pa bi morala da se pojavljujem u nekim kafanama, diskotekama ,a ja nisam ni počinjala u kafani, pa ne bih tako željela da završim. Ja se nekada rastužim kada vidim gdje danas neki moraju da pjevaju, po nekim kafanicama gdje se dešavaju tuče i sve ostalo. Ja sam ostvarena žena po svim pitanjima, imam dva sina, dva akademska građanina. Nisam prestala pjevati jer pjesma je u mojim venama. Počela sam pjevati s 15 godina, a danas živim od plodova moje uspješne karijere.
I danas ste dama sa stilom držanja i ponašanja.
-Kada u životu glumite damu ili gospodina u jednom momentu će te se kada tad opustiti, i bit će te ono što jeste. Ja sam od jedne fine porodice, nikada, ama baš nikad nisam zapjevala ni u jednoj kafani, a sve sam postigla u životu. Imala sam bezbroj ponuda i po Evropi, ali tih novaca nije bilo da me neki gazda plati da mu dođem i da mu zapjevam. To je sve genetika i to se ne može naučiti već samo naslijediti. I moj prvi suprug bio je intelektualac i akademski građanin. Svjetski sam čovjek i proputavala svijet. Ja ni danas ne bi sebi dozvolila da negdje u restoranu ručam sama, takva sam.
Recimo Lepa Lukić je Vaša sušta suprotnost. Pored velikih hitova koje ima, imena kojeg je stvorila otišla je u rijaliti. Da li joj je to bilo potrebno?
– Lepu izuzetno cijenim i poštujem, jako mi je draga, ali mislim da joj sve to nije bilo potrebno. Ja i danas imam poziva za gostovanja na raznim televizijam, ali ja sve to odbijam. Vjerujte mi da je ovaj razgovor i intervju sam vama jedna rijetkost i privilegija jer ja sve redom na kulturan način odbijam.
Estrada nekad i danas?
-Naša generacija pjevača se izuzetno međusobno poštovala. Zaim Imamović je od mene bio stariji 20 godina, ja sam njega poštovala , cijenila, ali i on mene. Svi smo se međusobno uvažavali. A, ova golotinja danas među pjevačima, ma to je strašno. Ja ne znam da li su pjevačice, striptizete ili nešto drugo. Meni je danas žao ovih mladih pjevača, a kvaliteta ima, ali ne moze doći od ovih polugolih do izražaja.
Kada se sve sabere i oduzme nakon svih ovih godina, da li za sebe možete reći da ste zadovoljni i sretni?
-Prije svega ja sam skromna osoba. Nikada nisam bila u oblacima i jako sam zadovoljna. Zadovoljna sam jer sam sačuvala vlastiti ugled, imala sjajnu karijeru, obezbjedila se materijalno ,imam sina koji je doktor Medicinskih nauka, drugi sin je diplomirani arhitekta, troje unučadi koji su izuzetno intelegntni i predani učenju. Imam dvije divne snahe, jedna je završila Muzičku akademiju, druga je doktorica stomatologije. Svima sam sve obezbijedila, imam supruga intelektualca, visokoobrazovanu osobu. To je moj uspjeh, obezbjedila sam i svoju unučad. Svojevremno sam bila smatrana za jednu od najljepših pjevačica kako u BiH tako i nekadašnoj Jugoslaviji. Ni za čim ne žalim i sretna sam žena. Nikada nisam živjela u oblacima. Oduvijek sam bila prizemna.